Moja priča

Sanjam.
Čitav život sanjam ljubav.
Tražim je posvud.
U knjizi, na filmu, u trgovini, u parku, u vožnji gradom, u šetnji rivom, u majci, u prijateljici, u dječjem pogledu.

Sanjam.
Doć će dan drugačiji od svih i obilježit će početak novih, boljih dana.

Sanjam.
Ne posustajem, zamišljam, postojim.
Ali nisu snovi idealni, treba paziti kako sanjaš

Koliki apsurd je to kad jedna grešnica i bludnica zaziva ime Božje u nadi da će dobiti odgovor na pitanje "S čim sam ovo zaslužila?".
Zar se nisam mogla roditi u neko drugo vrijeme, ne misleći pritom na bolje vrijeme, nego na kronološki drugo vrijeme. Vrijeme kad sam ja trebala biti ta koja će stati uz tebe znajući da sam izabrala za cijeli život. Ljubav. Život. Smisao. Nadu. Sreću. Tebe. Netko gore, tko je radio planove, mene nije stavio u tvoj kalendar života, barem ne u pravo vrijeme.
Cijeli naš odnos bio je popraćen tom vremenskom linijom. Započeti nešto, a unaprijed znati da je vremenski ograničeno i da ima svoj kraj, suludo zar ne?
Nije to hrabrost. Hrabrost je pomoliti se Bogu svaku večer, a skrivati dlanovima lice znajući da mu u prikazanju svoga dana nosiš grijeh, blud i zabranjenu ljubav.
A onda ipak, potajno u srcu, tiho najtiše kažeš, ali ja volim. Volim kao nikada do sad. Svu ljubav koju sam tražila, našla sam. Zavio je svaku moju ranu. Upotpunio svaku prazninu. Dao odgovor na svako pitanje. Naučio me voljeti sebe. Pa da, znaš ono kad ti kao djetetu, adolescentu, mladoj osobi kažu, da bi volio drugoga, moraš prvo naučiti voljeti sebe. Kimnula bih glavom, mudro je zvučalo. Ali tek sad mogu reći da to doista razumijem.
Voleći njega, primjući njegovu ljubav, zavoljela sam sebe. Zavoljela sam nas.
Smiješno zvuči to nas, a mi ne postojimo osim u ovom malenom balonu naše ljubavi, skrivenom od tuđih pogleda.
Više moj nego ičiji, a moj nikad neće biti.
Njegova dušom i tijelom, a zapravo ničija.
Da pripada mu moje srce, učinio me sretnom ženom.
Pokazao da i ja mogu biti bezuvjetno voljena, ali bol, bol koju osjećam jača je od svega. Pritišće grudi, ne da da dišem, guši, boli, razara.

Nijedan naš trenutak ne bih ni za što dala, a sve bih dala da ne živim život koji živim.
Ne bih ga mijenjala ni za koga, a uzela bih prvog koji bi dao upola toliko ljubavi.

Nikada neću požaliti zbog ovoga, a žalim za trenutkom kad sam pala na kušnju uzavrelog osjećaja koji je donio jedan njegov pogled.